Psihoanaliza je pronašla primenu u teoriji filma u kontekstu opisivanja pozicije gledaoca naspram filma, to jest regresije i identifikacije sa pogledom kamere i junacima. Brojnim psihoanalitičkim postulatima (poput Frojdovih i Lakanovih) možemo da objasnimo psihičke fenomene u samom gledaocu, kao i da analiziramo pojedinačne filmove.